Povodom knjiga Uzeira Bukvića: „Sijermina djeca“ i „Polarni san“
Knjige Uzeira Bukvica nastaju na poetickom tragu jednog od marginalnih žanrova u vremenu koje živimo, na tragu reportažne, dakle stvarnosne proze cija je žanrovska matrica tematski artikulirana stvarnosno-iskustvenom gradom iz naše novije povijesti. U tom tematskom kontekstu Bukvic u svojim knjigama reportažnih zapisa, propituje specificnosti bosanskohercegovackog senzibiliteta komunikativno lako citljivim jezikom, ali njegov postupak transpozicije životne zbilje u reportažnu pricu, u svom oslanjanju na dokumentarnost zrcali jasnom intencijom da krajnji recepcijski dojam njegove price ne bude daleko od ozbiljnih egzistencijalistickih eksplikacija. Bukvic usidruje svoj misaoni svijet u rezonancije nedavno proživljene stvarnosti egzila - anegdotalno zahacajuci covjekovu životnu dramu, ali i kreirajuci beletriziranu podlogu za ispisivanje covjekova životnog sna naviještena i naslovnom sintagmom posljednje knjige reportažnih zapisa - „Polarni san“...
Dalje...
Rodjen sam ( 1946. u Kukuljama kod Bijelog Polja ) u kraju gdje se snazno postuje tradicija i ne sumnja previse u praznovjerje.
"Moji preci nisu imali srece i to je jedino sto sam naslijedio od njih.", veli jedan od junaka u mojem dokumentarnom filmu "Tetovirane duse", koji inace govori o egzilu i izbjeglistvu kao sudbini Bosanaca u proslom stoljecu. Padne mi pocesto na um ta njegova teska kletva, bas kao i jos jedna, a tice se mene osobno i nosim je kao licni zivotni koncept. "Duga si vijeka, a slaba zivota", rekla mi je jednom, kao djetetu, gatajuci mi u dlan, stara Ciganka Diha, ne vjerujuci sigurno ni sama posve u tacnost i trajnost svojega poricanja.
Dalje....
Zanimljivo