Uzeir Bukvic

 

"Sijermina djeca - sjeverna pisma (2006)"

Knjiga «Sijermina djeca» je rezultat autorovog desetogodisnjeg rada kao novinara-pisca u Norveskoj, gdje je vecinu tekstova objavljivao u novini koja izlazi u Skandinaviji - «Bosanska posta» ciji je saradnik od njenog pokretanja. U osnovi to su price o nama – Sijerminoj djeci rasutoj po bijelome svijetu, u oko 180 zemalja, nema gdje nas nema, a bolje bi bilo da nije tako. U trenutku emotivne nekontroliranosti jednom sam rekao i zapisao da je to Autoportret kolektivne promasenosti. Kad sve saberem i oduzmem, moglo bi se i to prihvatiti za ovu knjigu, kojoj je ime nadjenuto, sada vec podaleke 1993. godine na zeljeznickoj postaji u norveskom gradu Lilihameru, gdje sam sa cetiri torbe UNHCR-a, zenom i dvoje djece, stigao tog kasnog popodneva, deportovani na toj stanici na sjeveru, bez zelje da igdje dalje krenemo. Sijermina djeca su ljudi bez stana i mecana, ljudi nepostojeceg vremena, ljudi zeljni nara i Mostara, bivsi komunisti – antifasisti koji tragaju za bivsim ordenjem i nepovratnim vremenima, ali tu su i price o nasim novim nadama, generaciji koja ne tuguje samo racionalno rasudjuje i ne tuguje sto je ovdje, a nije odavde. U njoj su i price iz Distrikta iz vremena njegovog tek nastajanja i autorovih prvih povrataka, nakon izbijanja 1992. godine.Jedno poglavlje knjige cine putopisne reportaze, zanr koji,bas kao i reportaza generalno, nezaustavljivo odlazi iz BiH novinarstva.

Drugi o knjizi «Sijermina djeca»:

«Oslobodjenje» / «Bosanska posta»
ZAPISI TO UZEIRE

"Ako su citaoci u bivsoj domovini kupovali novine i radi slavnih reportera kakvi su bili, Mihail Habul, Tihomir Lesic, Joza Vlahovic, Omer Zorabdic, Branko V. Radicevic, Slobodan Markovic, Miroslav Radojcic, Arif Tanovic, Enko Mehmedbasic, Vasa Popovic, i drugi, tako se cini mi se pocelo desavati i sa Bosanskom postom i sa sjenim reportazama Uzeira Bukvica koje su uglavnom najprije objavljene u toj Tasicevoj novini.
Konacno evo tih Bukvicevih reportaza i u knjizi. U njima se sretno preklapaju i skladno podudaraju pripovjedc od dara i reporter od nerva sto, na kraju, rezultira knjigom koja vraca nadu da reportaza u bosanskohercagovackom novinarstvu ne odumire, nego dozivljava koliko potresne i uzbudljive, toliko i blistave trenutke.Reportaze U. Bukvica sretno prelaze onu vjestacki postavljenu granicu izmedju novinarstva i literature. U najmanjem slucaju pred sobom imamo knjigu pravih umjetnickih reportaza koje su, uz to, potresni dokument o nama samima, o Sijerminoj djeci koju decenijama ( sada se vec moze govoriti i o stoljecima) prati tragicni usud da bivaju pomjerana sa svojih kucnih pragova i rasuta po svijetu."

Vehid Gunic

 

 

TAKAV COVJEK I NJEGOVE OSMJEHNUTE PRICE O LJUDIMA

"Ovo je knjiga novinskih prica o ljudima.O vama i o nama zahvacenim usudom da smo – poput Sijermine djece iz ove knjige Uzeira Bukvica- rasijani svukud po svijetu, pa zazivjeli i tamo gdje nismo mogli ni zamisliti da ce nas ikad i ikako biti, mozda cak ni kao pojedinaca. Eto, i u Norveskoj; surovoj, hladnoj, dalekoj, dragoj, primamljivoj, jabogatijoj zemlji na svijetu.

Izmedju toga dvoga, izmedju egzodusa i svikavanja na zivot na sjeveru kao na nesto najnormalnije, Uzeir Bukvic ispreda svjedocanstva o tom medjuvremenu, o tome kako je to sve tamo bivalo s nasim ljudima. I to nisu svjedocenja naknadne pameti, nego autenticna, neposredna, zapisivana kako se sve zbivalo s Bosnom, s tim ljudima, s Norveskom, s tim ljudima izvan Bosne u Norveskoj. Uzeir Bukvic je uzivljen u zivote drugih i niposto nije posmatrac koji samo opisuje sta im se eve dogadja. U svakoj recenici cuva dignitet junaka svojih reportaza, ma koliko oni posrtali i uzdizali se.Cak i onda kad oni, ziveci u sasvim drugom prostoru, ne shvataju da i dalje zive u vremenu koje je proslo. On i takvima cuva ponos i ne dozvoljava sebi ni krinku potsmjeha. Ali, zato je i sam svoja meta. Pise o sebi. To mu omogucava da napise i ono sto nebi pripisao uz druge. Takav odnos prema samome sebi otvara umnogome i sasvim novu dimenziju reportaze...
- U ovim tekstovima nema uobicajene povrsnosti i uobicajenog novinarskog foliranja ekskluzivizma, nijedna se nije mogla otaljati, nije se mogla napisati preko koljena, tu je trebalo zasjesti i zaloziti citavoga sebe, svoje znanje i umijece. I autoritet. Jer, nigdje autor sebe lakse ne moze srozati nego u reportazi. Da bi se odmakao od pukog novinarstva, pisac reportaze pristaje biti pehlivan. On hoda po konopcu razapetom iznad ponora. Hod po konopcu je pitanje pronalazenja prave mjere, ponor je predstavljen gubljenjem mjere i strmoglavljivanjem, prije svega u patetiku, a zatim i u ostale rogobatnosti koje su osobine slabih rijeci. Zato se dobro uoblicene reportaze u novinama i ne pamte samo dok se citaju, da bi usle na jedno i izasle na drugo uho. Zato one nisu osudjena na samo jedan dan, koliko bajduze, traju i najbolje novine. Zato je rahmetli Zulfikar Zuko Dzumhur, nas najveci putopisac i vrstan pisac reportaze- reportaze vrlo precizno definisao kao jedinu literaturu za narod. Ova knjiga potvrdjuje takvo definiranje..."

Iz predgovora Isnama Taljica

----------------------------------------

«Susreti Bratstva i Jedinstva»

Knjiga- monografija susreta zbratimljenih mjesta: Brezovo Polje, kod Brckog, Tobe u Banatu i Srpske Kapele u Hrvatskoj. Knjiga je pisana dvojezicno, a autori su uz Uzeira Bukvica jos i Ostoja Nikolic iz Brckog i Dragan Vickovic iz S. Kapele. Knjiga je objavljena povodom desetogodisnjice ovih Susreta i zanimljiv ej dokumenat o prijateljstvu mjestana ova tri sela, na koje nisu uticale vjerske i etnicke razlicitosti.

----------------------------------------

«Ubijanje Grada »

Ratna monografija Gradacca. Izdavac je Skupstina opcine Gradacac 1992.godine. Knjiga je objavlena pod pseudonimom, iz razumljivih razloga i okolnosti, pod autorkim imenom Hasan Dzanic. Knjiga predstavlja kraci pregled aktivnosti na pripremama odbrane Gradacca, reportaze o zanimljivim segmentima te odbrane. Knjiga je i namijenjena braniteljima ovoga grada, koji je uprkos svakojakim pokusajima da se zauzme, ubrajajuci i cuveni Oklopni voz, odolio svim tim namjerama i kao grad koga drzi Armija Bosne i Hercegovine, docekao okoncanje agresije. Jedno poglavlje knjige govori i o logistickoj organiziranosti Gradacca, koja bi mogla posloziti kao primjer dobrog organiziranja u slicnim okolnostima.Kao dodatak knjizi dat je i spisak poginulih u Gradaccu gdje je do oktobra devedeset druge zivot izgubilo 280 branitelja ovoga grada.Naslov knjizi inace predlozio je general Ivan Mijacevic, ratni komadant odbrane Gradacca.

----------------------------------------

«Vrijeme Zlocina »

Ratna monografija Brckog.Knjiga se bavi dogadjajima iz 1992. godine, dakle najtezim danima za protjerane stanovnike Brckog koji su odbranu organizirali u susjednim selima: Brka, Gornji Rahic i Maoca.Uz tekstove koji govore o nacinu organiziranja protjeranih Brcaka u pokusaju da vrate svoj grad, dati su i utisci onih koji su kao zarobljenici bili u logorima Luka, Batkovic i Brezovo Polje. Kao dodatak knjizi data su i imena poginulih Brcaka do oktobra 1992. godine.

----------------------------------------

«Omarska»

Istinite price logorasa koji su prezivjeli ovaj koncentracioni logor u Bosni i Hercegpovini. Knjiga je takodje objavljena pod pseudonimom Ibrahim Kuc. Knjiga je nastala zapravo u jesen 1992. godine u Karlovcu gdje sam biljezio kazivanja deportovanih zarobljenika-logorasa iz logora Manjaca,Trnopolje, Keraterm i Omarska. Logorasi su ovdje dovodjeni neposredno iz logora tako da su sva kazivanja autenticna i vrlo svjeza. Vecina sjecanja- izjava takodje je zabiljezena pod pravim imenom i prezimenom, sto knjizi daje jos vecu autenticnost i dokumentarnost.

----------------------------------------

«Violentate»

Pod ovim naslovom objavljena je u izdanju izdavacke kuce «Armando editore» u Rimu na talijanskom jeziku knjiga «Silovane», a pod seudonimom Ehlimana Pasic, koja je pobudila zasluzen interes u italijanskoj javnosti. Knjiga za koju su predgovor napisali Sefko Omerbasic, iz zagreba i Giola Longo, sociolog sa Univerziteta u Rimu, govori o silovanju Muslimanki i Hrvatica tokom prve godine rata u Bosni i Hercegovini. Sve ispovijesti zena su autenticne stim sto se zbog delikatnosti dogadjaja vodilo racuna da imena u knjizi ne odgovaraju stvarnim osobama.